Major League američki je izraz za elitnu diviziju četiri tradicionalna sjevernoamerička sporta – košarku, baseball, hokej i football. Zajedničko gotovo svim momčadima koje su natječu u tim ligama, a njih je 122, je to da imaju istu upravljačku strukturu i jednog vlasnika. To je službeno pravilo, nikako slučajnost. Međutim, u perjanici američkog sporta, u „footballu“ ili američkom nogometu kako je poznat u našim krajevima, jedna momčad drastično odstupa od pravila i nema vlasnika. Green Bay Packersi imaju 360.760 vlasnika.
Da se slučajno osnuju danas, Packersi i Green Bay nikada, pa ni pod uvjetom jednog vlasnika, ne bi nastupali u NFL-u. Green Bay kao gradić od malo preko 100.000 stanovnika je 272. grad po veličini u SAD-u, te je za pravila lige jednostavno – premalen. Ne samo to, već su vlasnici NFL-a 1960. godine u pravilnik lige uvrstili članak koji zabranjuje pristupanje ligi bilo kojoj momčadi koja je neprofitna udruga građana – pravilo kolokvijalno poznato kao Green Bay Rule: „humanitarna organizacija i/ili neprofitna korporacija koja trenutno nije član lige ne može postati članom NFL-a.“ Green Bay Packersi su izuzetak jer su bili dio lige prije nego je pravilo stupilo na snagu. No ta činjenica nije spriječila vlasnike Packersa da svoju momčad zadrže u NFL-u, upravo u Green Bayu, unatoč mnogim pokušajima NFL vlasnika da momčad presele u drugi, veći, tržišno isplativiji grad. Vlasnici za to ne žele ni čuti.
Packersi su osnovani davne 1919. godine, no zbog financijskih poteškoća u kojima su se našli, kao i mnoge druge momčadi tih godina, 1923. godine održali su dražbu na kojoj je oko 400 ljubitelja sporta doniralo svoj novac u vidu dionica da se klub spasi od bankrota i time ga pretvorili u neprofitnu udrugu građana. Naravno, američko shvaćanje neprofitne udruge građana nešto je drugačije od našeg. Umjesto plaćanja članarine navijačima se ponudi pravo na kupnju dionica. Nijedna osoba ne može imati više od 200.000 dionica, što čini oko 4 posto ukupnog broja dionica. No, sav zarađeni novac investira se isključivo u rad kluba. Uključujući 1923. godinu, Packersi su svoje dionice ponudili navijačima na prodaju ukupno 5 puta (1923., 1935., 1950., 1997., i 2011.), od kojih vrijedi istaknuti 1950. godinu kada su otkupom dionica navijači, sada vlasnici, spasili klub od insolventnosti i na taj način zadržali Packerse u Green Bayu. Posljednji otkup dionica 2011. godine premašio je sva očekivanja uprave, te su zbog velike potražnje uz 269.000 ponuđenih dionica po cijeni od 250$ za jednu dionicu dodali još 30.000 dionica. 250.000 različitih osoba iz svih 50 američkih država pokupovale su sve dionice i time postale vlasnici NFL momčadi i pritom uvelike pomogli proširenju i modernizaciji svog stadiona – Lambeau Fielda.
Osim toga, financijske koristi od te dionice nema. Naime, jednom kad se ova posebna dionica kupi ona se ne može prodati ili zamijeniti, ne isplaćuje dividendu, njena cijena ne raste niti pada. Njome ne ostvarujete ni pravo na godišnju ulaznicu. Kupnjom dionice navijač, u ovom slučaju vlasnik, dobije potvrdu o vlasništvu i pravo prisustvovanja na godišnjoj skupštini momčadi. A tamo se odvija ono po čemu su Green Bay Packersi zapravo fenomen američkog sporta. Svi vlasnici koji se pojave na izbornoj skupštini biraju Upravni odbor koji broji 45 članova, a koji zatim bira Izvršni odbor od 7 članova. Obveze Izvršnog odbora uključuju korporativno upravljanje, odobravanje većih kapitalnih izdataka, uspostavljanje šire politike kluba, kao i nadzor rada uprave. Vrijedna spomena je i činjenica da su Packersi jedina momčad koja svake godine svojim članovima na uvid daje financijsko izvješće.
Kako se sve to odražava na igrače i uspjehe momčadi? Packersi su jedna od najuspješnijih momčadi u povijesti natjecanja. Četiri puta su osvajali Super Bowl, prva dva ikad odigrana 1967. i 1968. godine, a zadnji put 2010. godine, dok prije ere Super Bowla imaju još 9 titula prvaka što ih čini najtrofejnijom momčadi. Konferencijski prvaci bili su 9 puta, a divizijski 18. Klub posluje iznimno dobro što se vidi iz posljednjeg financijskog izvješća za 2015. godinu gdje je ostvareno 75 milijuna dolara profita. Stadion koji prima 81.435 gledatelja je rasprodan zauvijek, čini se. Na listi čekanja za godišnju ulaznicu, koja je pokrenuta 1960. godine, nalazi se dodatnih 123.000 ljudi i ako se prijavite danas procjene su da ćete dobiti jednu godišnju ulaznicu za otprilike 30 godina.
Ono što je iz ovoga vidljivo, a što se može primijeniti i na druge klubove ustrojene po istom modelu uključujući i Futsal Dinamo, jest stabilnost kluba. Ako uzmemo da je gašenje kluba apsolutno najgora stvar koja se navijaču/vlasniku kluba može dogoditi, onda je članski model sigurnosni okidač za takav razvoj situacije. NFL je drugi svijet, a NFL momčadi iznimno su profitabilne franšize i teško je zamisliti da će neka od njih bankrotirati i ugasiti se. No onoliko koliko se europski navijači boje bankrota i gašenja kluba, američki navijači se boje preseljenja svoje momčadi u drugi grad. Prošle godine u NFL-u to se dogodilo Ramsima, koji su nakon 21 godinu Saint Louis zamijenili Los Angelesom. U prošlosti se slično događalo prečesto, a sljedeće sezone Ramsima u Los Angelesu pridružit će se i Chargersi koji nakon 56 godina odlaze iz San Diega. To je nešto što je u Green Bayu nezamislivo, bez obzira na činjenicu da Packersi dolaze iz daleko najmanjeg grada u ligi, toliko malenog da nije u skladu s pravilima lige.
Unatoč kojoj lošoj sezoni, nekim lošim odlukama i/ili rezultatima, stabilnost kluba i njegov opstanak se ne dovodi u pitanje. Klub iza kojeg stoji složna zajednica njegovih članova i koji se zasniva na čvrstim i ispravnim temeljima predstavlja dugoročnu konstantu, te prije nego kasnije vratit će se na staze slave jači nego ikada.
