Jedan od najvećih hitova njemačke Bundeslige posljednjih sezona je RB Leipzig, korporativni klub koji je pravno-administrativnim vratolomijama uspio zaobići propise i bez obzira na većinsku privatnu strukturu zaigrati u Bundesligi kojom vlada dominantan “Regel” model. Ali velikom magnatu energetskog pića to nije prvi klub na europskom tlu. Konzorcij je 2005. preuzeo Austriju Salzburg, jedan od najvećih klubova susjedne zemlje. Promjene su bile nagle i jasno vidljive – promijenjen je klupski grb, ime, a boje kluba više nije bila tradicionalna ljubičasta, već za tu korporaciju uvriježena crveno-bijela.
Nezadovoljni promjenama koji su efektivno značili i sasvim novu povijest, sasvim novog kluba (što je i nova klika na čelu kluba uvijek naglašavala), u nemogućnosti da se poistovjete s financijskom plastikom koja je u ropotarnicu povijesti bacila 72 godine povijesti i tradicije, revoltirani navijači Austrije Salzburg 2005. osnovali su svoj klub, po članskom modelu uređenu SV Austriju Salzburg. Vratili su u opticaj tako klupsko ime i boje, a važnost projekta vidjela se vrlo brzo – utakmice navijačke Austrije bile su puno posjećenije i praćenije od Red Bullovih.
Premda je postojala mogućnost djelomične fuzije s PSV Schwarz-Weiß Salzburgom, klubom iz četvrte lige, ta suradnja je propala odlukom članova i novi klub morao je krenuti od samih početaka. U prijevodu, sedme austrijske lige. U svakoj od prve četiri godine osvajali su naslove penjući se u sve višu i višu ligu, da bi vrhunac doživjeli u sezoni 2014-15, kada su se plasirali u drugu austrijsku ligu.
To i danas ostaje jedan od najvećih uspjeha i dosega navijačkih klubova, koji se popeo za šest razreda u samo jednom desetljeću postojanja. Ipak, zahtjevi druge lige bili su preveliki zalogaj u tom trenutku – dugovi nabijeni povećanjem plaća i odigravanjem dijela utakmica bez navijača zbog neprilagođenog stadiona, pa onda i adaptacije istog doveo je i do krize identiteta – realnom je postala mogućnost prodaje kluba (50 % – 1 dionica) privatnom vlasniku. Ipak, do toga nije došlo, a klub je ispao iz lige i nastavlja se i dan-danas boriti u originalnom članskom modelu.
Sličnosti s Futsal Dinamom su brojne – oba kluba dobrim dijelom nastala su iz otpora pred establišmentom koji je zaokupio “matične” klubove. I dok je Red Bull pravno i formalno vlasnik svojeg kluba u Salzburgu, interesna skupina na čelu Dinama već godinama uskraćuje članska prava svojim navijačima. Ono što oba kluba nude, za razliku od svojih pandana na poziciji moći, jest osjećaj pripadnosti, onaj djelić navijačke duše koji je prevagnuo da baš određeni klub doživite kao svoj.
Kada je došla na prag raja, prve lige, Austrija je doživjela veliku krizu – najprije onu financijsku, a onda i onu duhovnu, kada su skoro prodali svoj ideal prvom ponuđaču. Dokaz je to trnovitog puta koji je ispred navijačkih klubova i potrebnog strpljenja i rada u procesu gradnje prepoznatljivog identiteta i sportskih rezultata. Taj put je lišen logističke podrške, sumnjivih zaleđa i velikih financijskih injekcija, ali je jedini ispravan.
Jer baš nitko nikada, koliko god se trudio, neće moći platiti onih zadnjih 10 sekundi protiv Squarea ili Šalatu 2015. kada su igrači na poluvremenu izašli iz svlačionice kako luđaci na tribinama ne bi sami kisnuli. To se nikada ne smije zaboraviti, to je ono što izdvaja ovaj klub iz hrpe sportskih društava, klubova i podružnica. Biti član kluba znači mu i na formalnoj razini izraziti pripadnost, dati mu konkretnu pomoć i zauzvrat sudjelovati u svemu što on JE i može postati.
Ovaj put je dugačak, naporan i isprepleten greškama. Da je drugačije, ne bi vrijedilo i ne bi bilo dinamovski.
Dinamo – to si ti!