Kako je povijest učiteljica života donosimo vam pregled financijskog poslovanja Dinama u prijašnjim godinama kojeg možete prepoznati i danas. Najveći transferi Kluba bili su predmet brojnih istraga pa i nepravomoćne presude, a Dinamu od milijuna koje je uprihodio transferima nije ostalo ništa. Kako nam se ova situacija ne bi ponovila u budućnosti potreban je članski nadzor, ali prije svega novi statut koji će svim članovima omogućiti uključivanje u rad skupštine Dinama i mogućnost izbora Uprave koja će voditi Klub.
Pljačka i uništavanje Dinama traje više od 27 godina, a blagoslovljena je od politike koja se godinama koristila situacijom. Pravo „orgijanje” krenulo je 2006. godine pod krinkom povratka trofeja u Maksimir. Kako se upravljalo Klubom od strane „prodavača stiropora” koji može „prodat led Eskimima” vidjet ćete kroz pregled poslovanja od prije deset i više godina.
Sezona 2005/2006. nakon najveće sramote u povijesti Kluba bila je čista romantika i melem na otvorenu ranu dinamovaca. Zbog lige za “bedaka” nije bilo europskih nastupa te ju pamtimo kao sezonu “stezanja remena”. Razumno trošenje te dobit na kraju godine od skoro 9 milijuna kuna jako podsjećaju na današnju situaciju u kojoj trener Bjelica bez velikih zvijezda s nekolicinom novih igrača ostvaruje Europske uspjehe. Prijateljske utakmice sa Željezničarom u Sarajevu i Rangersima u Kanadi, dominacija u prvenstvu (što je rezultiralo s čak dva rasprodana Maksimira protiv Hajduka), profiliranje momčadi koju je posložio legendarni Josip Kuže svima bude lijepa sjećanja. Kostur ekipe činili su talentirani trojac Ćorluka-Modrić-Eduardo te su uz dopadljiv nogomet postali jedna od najdražih i najboljih momčadi Dinama posljednjih četvrt stoljeća. S dobrim igrama i osvajanjem titule uz veliku podršku navijača, vrijednost kluba u svim segmentima je porasla. Naravno, debeloj većini navijača i tada je smetao divljak na čelu Kluba koji se potukao s gradskim vijećnikom Mesićem, koji se lažno predstavljao kao Hrvatski branitelj ili je već tada bio opterećen istragama za kriminal u privatizaciji. Pod dojmom rezultata i besplatnih kobasica nastala je legendarna sintagma „nisam za Mamića, ali…“. Upravo taj „ali” još i danas živi u onima koji pljačku Dinama pravdaju uspješnim poslovanjem po sistemu „neka je krao, ali je i nama dao”. Svoje sitne interese neki ljudi spremni su staviti ispred interesa Dinama u kojeg se kunu.
Nakon te “Kužeove” sezone sve se fokusiralo na pokušaj transferiranja igrača, a minusi iz redovnog poslovanja, od čega klub svaki dan živi, dosezali su nenormalne cifre. Istu situaciju imamo i danas.
U početnim sezonama dominacije, od 2006. do 2009. godine, izuzev rušenja Ajaxa u Amsterdamu i nastupa u grupama Kupa UEFA-e, Dinamo je postao najpoznatiji po spektakularnim transferima, od kojih su koristi imali samo članovi “obitelji”. Zahvaljujući sjajnim nastupima reprezentacije čije su glavne zvijezde bili igrači Dinama i promjenama na tržištu nogometaša ostvarivani su rekordni transferi. Izbacivanje Engleske iz kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj dovele su do toga da otočke momčadi isplate bogatstvo za Vedrana Ćorluku, Eduarda da Silvu i Luku Modrića. U kratkom vremenu ogromne količine novca došle su u Klub. Međutim, kasnije se pokazalo kako su ti novci još brže završili u privatnim džepovima putem pozajmica i antidatiranih ugovora, a Dinamo nije imao nikakvu dugoročnu korist (mogao je npr. sam izgraditi stadion). Minus iz redovnog poslovanja nastajao je iz godine u godinu. Vrijedi napomenuti kako je 2008. godina prema dokumentima koje smo dobili prikazana drugačije u 2008. u odnosu na 2009. Knjiženja su mijenjanja te se time stvorila razlika od preko 6 milijuna kuna, što budi sumnje u točnost financijskih izvješća koja su predana državi. Imamo dokaze da je Dinamo u to vrijeme tražio više revizija poslovanja koje su naručivali od firmi koje su vodile osobe povezane s izvlačenjem novca iz Kluba. Smatramo kako su naručivana za potrebe dobivanja kredita u trenutcima nelikvidnosti. U samo tri godine, od razumne 2006. godine do 2009. godine Klub završava u minusu od 36 milijuna kuna, a takva praksa nastavlja se i dalje.
Puno stvari otkriva i bilanca Kluba u tom razdoblju (vidi prilog).
Već pri samom pogledu na bilancu za 2006. godinu vidljiv je ogroman minus u prethodnoj 2005. godini u iznosu od 35 milijuna kuna. Zabrinjavajući podatak uzmemo li u obzir činjenicu kako je Dinamo d.d. s dugovima od 300 milijuna kuna zamijenjen 2003. godine s Dinamom udrugom građana koja nije imala dugove. U periodu od svega dvije godine Klub je ponovno na rubu bankrota? Sigurni smo da je “blagoslov” politike za brisanje dugova kasnije dobro naplaćen, a posljedice umreženosti političara i vodstva Dinama najbolje se vide danas u aferi SMS. U to vrijeme mnogi su klubovi dobili “oprost” od države te se tako dalo vjetar u leđa katastrofalnom upravljanju sportskim klubovima u Hrvatskoj čije posljedice osjećamo i danas.
U 2007. godini Dinamo je poslovno prodisao, prvenstveno zbog transfera Ćorluke u Manchester City i Eduarda u Arsenal, ali i zbog drugih ostvarenih transfera. Raniji minusi pokrpani su, a još jedan naslov prvaka samo je učvrstio poziciju okupatorima. Novčani tok otkriva stavke pozajmice koje su proljetos okončane nepravomoćnim presudama tadašnjem vodstvu. Kome, kako i s kojim odobrenjem je Dinamo davao pozajmice? Nitko u tijelima Kluba nije se pitao, a upravo je to bila dužnost ljudi u skupštini i nadzornom odboru.
Ono što svakako bode u oči je činjenica kako u godinama transfera Eduarda, Ćorluke, Modrića i ostalih iza operativnih, financijskih i investicijskih aktivnosti, u stvari kreće grabež za Dinamovim novcem. To se najbolje vidi iz ranije spomenutih stavaka pozajmica fizičkim osobama. Dinamo u 2007. godini prodaje Eduarda i Ćorluku, na kraju godine od čistog „keša” ostane 288 tisuća kuna. Godinu potom prodaju Modrića za 21 milijun eura, a na raspolaganju na koncu godine svega 24 milijuna kuna. Uprava Kluba uz blagoslov skupštine i politike iz Dinama je izvukla ogromne količine novca. Pitamo se hoće li situacija na kraju 2018. godine biti ista ili je utjecaj savjetnika ipak manji?
Takav model poslovanja vidimo i danas; plesanje po financijskoj ivici gdje Dinamo u 2016. završi s plusom od 103.647.493,00 kn, a 2017. s minusom od 112.845.617,00 kn dokazuje kako se Uprava Dinama kocka poslovanjem i samim postojanjem Kluba. Ovisimo o plasmanu u Europu, a dvije loše godine mogle bi nas skupo stajati. Po dobro poznatom receptu u 2018. godini rasprodaju sve najveće talente Kluba koji zajedno nemaju deset ozbiljnih utakmica za prvu momčad (Benkovića, Ćorića, Sosu, Čolaka) te tako ponovno dovode Klub u plus na računu.
Iz javnih podataka dostupnih na stranicama Ministarstva financija doznajemo tek da je Dinamo u posljednjih pet godina, samo 2016. godinu završio u plusu. Ostale godine praćene su debelim minusima bez ikakve odgovornosti, samokritike i pojašnjenja. Danas vidimo kako je Klub godinama bio talac loših trenera nametnutih od jednog čovjeka, a nedostatak slobode u odlučivanju i vođenju ekipe iz Maksimira je potjerao i onih par kvalitetnih trenera. Zahvaljujući presudi iz Osijeka, danas imamo sportske rezultate Dinama i reprezentacije koji nisu mogli biti ostvareni ranije. Naši sportaši i ranijih godina imali su ogroman potencijal, ali rezultati su izostajali. Vidljivo je svima, ako želimo imati zdrav Klub na stabilnim nogama da se mora mijenjati upravljačka struktura i model kontrole. Ljudi koji su danas u Dinamu svojim djelovanjem doveli su do tog da pokušajem brzinskog preoblikovanja žele legalizirati ranije poslovne postupke ili svoju nesposobnost sanirati kratkoročno tuđim kapitalom.
Rezultati Dinama u Europi i Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji nikako ne smiju biti razlog za još jedan “ali”. Hrvatsko društvo, a prije svega Dinamovci, članovi Kluba moraju imati nultu toleranciju na bilo koji oblik kriminala kako bi se ova situacija napokon raščistila pozitivno za Dinamo. Ovo je samo prvi od tekstova u kojima ćemo pokušati još jednom objasniti svima kako i tko je uništavao Dinamo.
Učlanite se, upišite se u našu bazu podataka i nema predaje, jer Dinamo – to smo mi!