Prošlo je 13 godina od ONOG koncerta. Godina je bila 2006., Kužeov Dinamo na vrhuncu popularnosti i slave, a Zagreb je tada disao za Plave. Mnogo se toga od tada promijenilo. S tribine su otišla mnoga lica, u međuvremenu se pojavila neka nova. Klub se sve više i više odricao jedinih koji su mu uvijek ostali vjerni, a igrači su na terenu nizali epohalne europske kikseve i poraze. Biti Dinamov navijač u tom trenutku bilo je u pravilu izrazito teško, mučno i neugodno. Ali preživjeli smo. Onda kada su nas svi proglasili nestalima, a Dinamo klinički mrtvim.
Trinaest dugih godina trebalo je da se ne pomaknemo ni milimetra. I dalje smo na istom starom mjestu, točno tamo gdje smo proživjeli najslavnije dane moderne Dinamove povijesti. Stariji, izmoreniji, potrošeniji, ali nikad ponosniji što smo ponijeli Dinamov stijeg onda kad su svi već digli ruke od njega. Dugo vremena se u gradu tek potiho šaputalo Dinamovo ime, sporadično i uglavnom s pogledom u zemlju. Kao da je i ime samo, ne bi li se očuvalo od teških udaraca, utonulo u zimski san. Danas, grad ponovno grmi, diše i živi plavo. Dinamovo proljeće nisu samo uspjesi u Europi niti Maksimir na kojem tribine konačno skupa žive. Dinamovo proljeće nije samo ni izložba na kojem je prikazana slavna povijest najvećeg svjetskog kluba. Dinamovo proljeće nije samo romantični stih na papiru niti ostavština nekih slavnih prošlih vremena. Ono je tu, među nama, živo, zdravo i veličanstveno. Dinamovo proljeće je u srcu svakog od Vas, koji ste se godinama stidjeli izustiti njegovo ime i prihvatiti njegovu stvarnost. Dinamovo proljeće je festival plavog ludila, onog zaraznog kojim smo se davno inficirali i ne možemo si pomoći. Niti to, da budemo iskreni, želimo.
Na radost svih nas koji smo ponosno dočekali da se probudi, Dvojka će u subotu ponovno grmjeti najljepšim imenom na svijetu. Ako kužiš spiku, ne daj da se povijest Dinama, ulice i Zagreba piše bez tebe, jer, vjeruj, nema života bez Dinama. Grad je naš i Zagreb će gorjeti, a Kaj, kaj kaj će odjekivati glasnije nego ikad. I nikad ne zaboravi – Dinamo, to smo mi!