Domaćim javnim i medijskim prostorom, a posebno među Dinamovim pukom, posljednjeg desetljeća pokušavali su se, i još se uvijek pokušavaju, nametnuti brojni “mitovi” kojima je cilj destabilizirati težnju Dinamovih članova za poštenim, transparentnim i uspješnim Dinamom. Evo nekih najistaknutijih mitova…

1. Dinamo bi bez Mamića bio neuspješan klub

NK Dinamo je klub koji postoji minimalno 76 godina. Za mnoge Dinamove navijače, pa i krovnu Europsku organizaciju, već gotovo 110. Neovisno o tome je li Dinamo osnovan 1911. ili 1945., jedna stvar je neosporna:

Dinamo je od svojih početaka bio jedan od najjačih športskih klubova s ovih prostora.

U prijeratnom razdoblju Purgeri su bili najjači klub Kraljevine Jugoslavije, s najviše trofeja i najboljim igračima. Generacija koja je završila epizodu Gradjanskog, i započela Dinamovu, smatra se možda i najjačom u klupskoj povijesti.

U gotovo svim dekadama prošloga stoljeća, pogotovo do početka 70-ih, Dinamo je bio jedan od najjačih klubova bivše države. Naslovi, kupovi i, naravno, jedini jugoslavenski europski trofej do samoga kraja države i još uvijek jedino hrvatsko međunarodno osvojeno natjecanje. Nemojmo zaboraviti niti na finale Kupa velesajamskih gradova 1963.

Dinamo u 70-tima bilježi rezultatski najslabiji dio svoje povijesti, da bi se u 80-tima i 90-tima ponovno postavio kao najjači hrvatski klub i nogometna perjanica srednje i jugoistočne Europe.

Do povratka imena Dinamo, trofejna bilanca Purgera bila je sljedeća:

15  naslova prvaka, 13 kupova, 1 Kup velesajamskih gradova, 1 finale kupa velesajamskih gradova.

Dinamo je povijesno jedan od najjačih klubova srednje Europe. Uz Spartu Prag, Ferencvaroš, Rapid Beč, Hajduk i omražene rivale iz susjedne države.

Dinamo je oduvijek bio – velikan.

2. Odlaskom Mamića slijedi financijski krah

Zašto? Zašto bi se preko noći urušila „najbolje uređena hrvatska institucija“, kako si uprava kluba često voli tepati. Šalu na stranu, Dinamo je klub s najvećim hrvatskim gradom iza sebe, navijačima iz tog grada, ali i svih ostalih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine te cijeloga svijeta u kojem žive ljubitelji plave boje.

Zagrebački plavi su stoljetna institucija koja se ne može samo tako „urušiti“.

Kažete, dogodio bi se financijski krah, bili bi na razini prosječnog prvoligaša, neki spominju i 2. ligu. Kako da ne.

Zamislite da Dinamo na računu ima, recimo, 330 milijuna kuna viška. To je skoro 45 milijuna eura. Plaća vrhunskog trenera košta 2 milijuna godišnje, dodatno uložiš u pojačanja i svoju školu te prije svega – marketing. Otvoriš se prema navijačima, dovodiš ih na tribine, oni kupuju tvoje suvenire, koriste proizvode tvojih sponzora.

Dinamo prema nekim procjenama ima više od milijun simpatizera. Pa da se samo 5 posto njih učlani, to ti je brojka od 50.000 članova.

Tu brojku svakako nije moguće dosegnuti preko noći. Dinamovi navijači odvojeni su od svojega kluba i trebat će vremena da se svi vrate. No, oni su i dalje tu. Vole Dinamo i žele mu dobro.

A kakva je samo privilegija za jednoga člana biti ujedno i vlasnikom svojega kluba?

Pitajte navijače Borussije Dortmund, Bayerna, Barcelone, Real Madrida i ostalih članskih klubova bi li taj osjećaj mijenjali za bilo što na svijetu…

3. Dinamo će s članskim modelom postati kao Hajduk

Neće. Hajduk je športsko dioničko društvo, Dinamo je udruga građana. Hajduk je klub s potpuno drugačijom povijesti, tradicijom i mentalitetom od Dinama. Hajduk i Dinamo su dva potpuno različita kluba. I oni nikada neće biti isti.

Ovdje se postavlja jedno drugo pitanje. Zašto bi se Dinamo trebao uspoređivati s Hajdukom? Zašto ne s Eintrachtom, Schalkeom, Sportingom ili recimo Rapidom iz Beča?

„Ali mi nismo Njemačka, mi nismo Austrija“, govori se često. Nego što smo, Kambodža i Filipini?

Beč je od Zagreba udaljen 380 kilometara, Munchen 545. „Know how“ postoji i u samom je predvorju.

Ne znamo čemu konstantno „plašenje“ Hajdukom? Hajdukovi članovi imaju prilično drukčiji sustav biranja predstavnika u odnosu na klubove iz Austrije i Njemačke. Imaju svoju politiku i svoje brige.

Pustimo Hajduk, okrenimo se poštenom, transparentnom i naravno uspješnom Dinamu.

4. Ali ne može ulica voditi klub…

Naravno da ne može. Predsjednik Real Madrida nije navijač koji u birtiji u sklopu stadiona nalakćen na trećoj pivi raspravlja hoće li trener dobiti otkaz ili ne.

Predsjednik Real Madrida je legitimno izabrani predsjednik koji je postavio svoju upravu i ima apsolutnu autonomiju u sportskom i organizacijskom segmentu upravljanja klubom.

Njega su na demokratskim izborima izabrali članovi kluba koji nisu ovdje zbog interesa nego zbog Dinama. Član izabere kandidata koji je za njega najbolji.

Ali kako član može znati koji je kandidat najbolji, mnogi će ustvrditi… Zašto ne bi mogao? Kandidati se prijave na izbore, sastave tim i krenu u kampanju.

Ako Krešo Antolić Dinamovim članovima predstavi svoj tim i priču kako će u Dinamo dovesti Andreja Kramarića i napasti četvrtfinale Lige prvaka, i članovi ga na temelju toga izaberu, onda će Krešo Antolić biti legitimni izabrani predsjednik kluba.

Ovako je samo djelatnik kluba koji se uličarskim metodama bori da se ne raspišu – zakonom zajamčeni – izbori u klubu.

5. Članski model je nasljeđe komunizma, mi smo sada demokratska država

Znate li kako su klubovi funkcionirali u bivšoj državi? Centralna državna partija, ili centralni gradski ogranak, odabrali su ljude koji će upravljati športskim institucijama. Ti ljudi su morali surađivati s državnim i gradskim vrhom inače bi došli novi. Još trebamo uzeti u obzir da su u sovjetskom bloku razni klubovi pod imenom Dinamo često bili znani i kao policijski klubovi, te im je u klubu bilo dosta bivših policajaca.

Danas je situacija dijametralno suprotna. Ne, čekajte….

Mi smo demokratska država i ne želimo demokratski model upravljanja klubom jer je to previše „socijalistički“.

Bolje je onda u demokratskoj državi imati zatvoreni klub održavan od političkog vrha države i grada.

Kako da ne.

_______

Ovo je prilika za sve kandidate koji se misle kandidirati za bolji i zdravi Zagreb, da napokon riješe pitanje Dinama i vrate ga onima kojima po Zakonu o udrugama i pripada – njegovim članovima.

Dinamo – to smo mi!