U nastavku donosimo odgovore na medijski istup Davora Brlekovića, nekadašnjeg dopredsjednik HNS-a, javnog tužitelja i sudca, a danas odvjetnika koji se stalno ‘mota’ oko Dinama i voli odgovarati na pitanja vezana uz ustrojstvo Kluba..
“Statut Dinama sadrži takve odredbe o upravljanju klubom, kojima je uvedeno posredno a ne neposredno upravljanje klubom od strane članova kluba. Naime, klubom se upravlja posredno preko izabranih članova kluba i presudnu ulogu u izboru tih članova kluba ima Uprava kluba. Ovo sad govorim u najboljoj namjeri, s najboljim znanjem kojeg imam.”
Gospodin Brleković sigurno zna koje je značenje riječi posredno i neposredno. Dakle, udrugom se može upravljati izravno na način da svi članovi odaberu njeno vodstvo ili posredno, putem izabranih predstavnika. Niti jedno niti drugo u Dinamu nije slučaj. Neka nam gospodin Brleković ukaže na koji način to članovi Dinama odlučuju o sastavu Skupštine ili izboru rukovodstva kluba i riješi misterij koji desetak godina nitko ne može objasniti. Nadamo se da iz gospodina Brlekovića u ovom slučaju ipak progovara neinformiranost i nedovoljno znanja o Dinamovom Statutu i ustroju jer u suprotnom radi se o nekim drugim motivima.
“Kad sve viđeno, kad sve što se dogodilo razlomite na proste faktore, onda vidite da je u Dinamu na snazi još uvijek Statut kojeg su sve vlasti do sada, dakle Gradski ured za opću upravu i Ministarstvo potvrdile kao valjan i zakonit Statut. Ja znam da sad to vama izgleda malo možda, ono, ali to je jednostavno tako.”
Gospodin Brleković je u pravu kada kaže da to izgleda “malo, ono…”. Svakako jest “malo, ono…” kada netko dovoljno jasne članke iz Zakona o udrugama tumači na način da je kružno biranje IO i Skupštine u skladu s tim Zakonom. Nama to izgleda prije svega nadrealno i nevjerojatno da navedene institucije žmire na to. Voljeli bismo kada bi nam netko dao konkretan odgovor na koji način je Dinamov Statut usklađen sa Zakonom o udrugama, a da to nije skrivanje iza verifikacije Gradskog ureda za opću upravu. Znamo za previše primjera zloupotrebe i aljkavosti takvih institucija da bismo zastali pred takvim argumentom. Dinamo je Udruga građana i u okviru tog Statuta jasno su podijeljene nadležnosti i uloge između tih ključnih tijela – Skupštine, Izvršnog odbora, Nadzornog odbora i Uprave kluba. I tu je gospodin Brleković djelomično u pravu. Jasno se zna da Skupština imenuje Izvršni odbor, a da Izvršni odbor predlaže imenovanje članova Skupštine. Sve to imamo priliku gledati u narednim mjesecima.
“A kako bi ta treća neka strana, pozitivna recimo to tako – ili da budem jezgrovitiji, što će samo tako netko treći u Dinamo doći i reći ja sam predsjednik Dinama. To ne ide tako… Ipak je to sve postavljeno u nekakve pravne okvire i mora biti tako, inače bi bio Divlji zapad.”
Naravno da, gospodine Brlekoviću, tako ne ide. Dinamov Statut je takav da bi klub mogao ispadati sve do pete lige, a ni vi ni mi niti bilo tko izvan kruga privilegiranih tu ne bi mogao napraviti ništa. Primjeri nekih klubova iz nogometa i drugih sportova pokazuju da je ovakav, kako gospodin Brleković tumači, “posredni princip upravljanja” doveo do toga da ljudi koji su te klubove odveli u propast statutarnim putem ne mogu biti smijenjeni.
“…a inače kad bi se mene pitalo, onda bih ja krenuo jednom vrstom trećeg puta, ali to ne ide preko noći i za takvo što treba vremena. To se sad popularno zove u javnosti demokratizacija Dinama. Ne u smislu da se posjeku glave pa tko je jači, pa da taj drugom siječe glave, nego da se prvo lijepo sjedne za stol i odluči hoće li se ostati Udruge građana, hoće li se ići u Sportsko dioničko društvo ili ćemo možda pokušati primijeniti njemački model…”
Kako je gospodin Brleković sada za demokratizaciju ako je ranije utvrdio da se klubom već upravlja demokratski? Putem “posredno izabranih članova” jel’… Naravno, slažemo se s navodima kako je demokratizacija jedino rješenje. I zakonski, ali i moralno. Dinamo sve ovo nije zaslužio.
“Nažalost, išao sam izučavati taj Statut ovih dana i nažalost, jedan član – jedan glas zapravo je i sad inauguriran u Statutu kluba, samo je zamuljan, zamotan u različite modele koje je udrugama dao Zakon o udrugama.”
Čekajte, kako je sada inauguriran? Zamuljan? Gospodin Brleković maločas reče kako se zalaže za demokratizaciju, pa onda tvrdi da je ona zapravo tu, ali je “zamuljana”. Da, Zakon o udrugama daje udrugama da funkcioniraju po modelu koje same izaberu. Ali opet se vraćamo na to da taj model MORA biti takav da omogućuje članovima upravljanje, tj. BIRANJE vodstva udruge. Neposredno ili putem izabranih predstavnika, sasvim je svejedno.
“Dakle, ja nisam protiv modela upravljanja jedan član – jedan glas, nego Zakon o udrugama kaže – Udruge imaju slobodu da odluče hoće li Udrugom, u ovom slučaju klubom, upravljati neposredno po modelu jedan član – jedan glas ili će klubom upravljati preko svojih predstavnika izabranih na više-manje netransparentan način. To je kao nekakav delegatski sustav iz bivših vremena.”
Ne možemo se složiti ni da je upravljanje udrugom preko predstavnika ostavština nekih “bivših vremena”. Po vrlo sličnom principu demokratske države biraju vlast, što je ipak različito od nekih “bivših vremena” na koje gospodin Brleković možda aludira. Da je upravljanje klubom putem izabranih predstavnika netransparentno “više-manje”, možda su iskustva gospodina Brlekovića iz vremena dok je bio u HNS-u. To je, naravno, potpuna besmislica. Najplodnije tlo za netransparentnost, “muljanje” i raznorazne kombinacije je upravo ovakav Statut kakav Dinamo ima. Tome svjedočimo na dnevnoj bazi.
“I sad dolazimo to trećeg, spornog dijela. Da, ima ga… Udruga mora odobriti da bi ste postali član Dinama. To je ono što je mene malo zabezeknulo. To znači da se daje mogućnost Upravi, Uprava ima sad tri člana, da ta ista Uprava odlučuje hoćete li vi, bez obzira na to što nemate nikakvih zakonskih smetnji, unatoč činjenici što vas je recimo predložio povjerenik, hoće li oni vama, defacto dati tu verifikaciju odnosno hoćete li vi postati član Dinama.”
A joj…
“To je ta rješidba u Statutu koja se meni nikako ne sviđa, smatram ju antidemokratskom i to bi trebalo mijenjati. Znači, statut sadrži takvu odredbu o upravljanju klubom neposredno nego posredno preko izabranih predstavnika članova. Defacto sam Statut prožvakao i Zakon o upravama – kao i niz presuda Europskog suda itd. Znači, Statut je u okvirima Zakona o udrugama, statut je ovjeren i potvrđen da je u skladu sa zakonom i od Ministarstva uprave i od Ureda za opću upravu grada Zagreba. Treće – statut sadrži takvo rješenje o načinu izbora članova kluba i konačno to na kraju verificira – odobrava Uprava kluba i tako dobijete članove kluba.”
Uf…
“Teško je tu tvrditi, pa i meni kao pravniku i vama kao novinaru, da je Statut nakaradan. Nije nakaradan ako ga je država ovjerila da je u skladu sa zakonom ispravan”.
Gospodine Brlekoviću, pustite na trenutak taj mitski pečat nekog birokrata u Gradskom kontrolnom uredu za uprave. Mislite li Vi da je Statut nakaradan?
